Home Vježbe Članci Intervjui Oglasi Nogotenisfacebook

Sljedeći tekst napisan je od strane jednog mog kolege trenera, koji je htio ostati anoniman. Posvećen je svim onim roditeljima koji ovaj sport (nogomet) ne shvaćaju ozbiljno. Svima onima koji ga shvaćaju tako, neka samo bude poticaj da nastave, jer je to jedini ispravan način. 

KAKO BI SE RODITELJ TREBAO ODNOSITI PREMA DJETETU SPORTAŠU?

Prvi korak je, naravno, da dijete čim ranije uputite u sport. Možda sa 3 ili 4 godine. Ma ustvari, zašto bi i čekali toliko dugo? Rastežite ga još u kolijevci da bude fleksibilan od malena. Najbolje bi bilo dati mu loptu, reket ili bilo koji drugi rekvizit ovisno, naravno, o vašem izboru, čim se rodi mjesto dude. Nikada nisu dovoljno mladi da im usadite težnju za

velikim postignućima u životu. Zatim, trebali bi biti sigurni da ih pritišćete dovoljno nemilosrdno, neumoljivo i neprestano. Jer djeca danas jednostavno ne razumiju što je sve potrebno da bi se postigao uspjeh. Prema tome, vaša je zadaća kao roditelju pomoći im da shvate kako put do uspjeha ne vodi kroz igru i zabavu. Morate im dati do znanja kako je potrebno raditi naporno, vježbati. Morate to shvatiti jako ozbiljno, pa prema tome počnite s tim čim ranije. 


Zajedno sa svim tim, već na početku preuzmite kontrolu i pobrinite se da shvate koji su im prioriteti (zanemarimo sada činjenicu da to uopće nisu njihovi prioriteti nego vaši). U tome pomaže ako ih tretirate malo strože. To je bitno u izgradnji karaktera i njihove unutrašnje snage kroz duži period u njihovom životu. Morate imati na umu da na vrhu nema mjesta za slabosti. Prema tome nemojte dopuštati svojoj djeci nikakve takve osjećaje a pogotovo nemojte dati da troše vrijeme na bezvezne i besmislene dječje igre. To je potrošnja vremena koje je vama od ključne važnosti.
Zapamtite, potrebno je puno discipline da bi se postalo prvakom. Nema veze ako dijete u cijelom tom procesu zamrzi sport. Tu se radi o ozbiljnom poslu i takvo nešto vam ne smije stati na put niti vas zanimati.

Vrlo važno, morate se svakako pobrinuti da, kao brižan i odgovoran roditelj, nadgledate svaki aspekt njegovog treninga. Morate obavezno nadgledati trenera, pratiti djetetov razvoj i, naravno, ukazati treneru kada krene krivim putem. Pa ne možete valjda ostaviti nešto toliko veliko i važno nekom tamo treneru?! Uostalom, postavite jasne kriterije stručnosti trenera koji vam trenira i odgaja dijete; 1. Dijete mi je kapetan i igra – trener je odličan; 2. Dijete igra a nije kapetan i ne izvodi slobodne udarce - trener je dobar; 3. Dijete mi ulazi kao zamjena – trener je loš, itd. Ostalo je manje bitno ili je nebitno. Ako dijete ne igra onoliko koliko vi smatrate da zaslužuje vjerojatno je za to razlog neznanje trenera ili korumpiranost. Zamislite kako je nestručan taj trener koji u vašem djetetu ne vidi prvaka nego ga vidi u nekom drugom djetetu. Kako ne možete promijeniti klub, jer u vašem gradu egzistira više od 200 nogometnih škola, a vi bi baš htjeli biti u školi koja zapošljava loše trenere, uzmite stvari u svoje ruke. Verbalno kritizirajte trenera prije, za vrijeme i nakon treninga ili utakmice. Tu vam alkohol pomaže da se opustite. Ako ni to ne pomogne nazovite predsjednika kluba, koji ionako nema pametnijeg posla, i pokušajte ga uvjeriti da trener i nije najsretnije rješenje za prosperitet kluba. Fizički obračun sačuvajte za kraj. Ni to nije loš izbor. Neka vaše dijete gleda kako se borite za njegova prava. Biti će vam zahvalno. Uostalom, kome na svijetu može biti stalo do vašeg djeteta više nego vama?? I tko na ovom svijetu bolje od vas samih zna što je najbolje za vaše dijete?? Da, imate pravo, nitko! Da li ste razmišljali da upišete neki tečaj za trenera u trajanju od 7 dana tako da i vi dobijete dovoljno znanja o sportskoj znanosti koja se kod nas zove kineziologija?

I tako vi stalno tjerate i ispravljate svoje dijete, pazeći na svaki njegov korak u sportu. Trudite se usaditi mu sve vrijednosti sportaša… Pa nema veze ako se to dijete nakon nekog vremena osjeća kao objekt. Pokušajte mu osigurati dodatne treninge. Trening prije škole, vježbanje pod odmorom, te trening poslije škole. Npr. angažirajte stručnjaka za tehniku da popravi igru slabijom nogom ili atletskog stručnjaka koji će vam ubrzati dijete do neslućenih granica. Ako imate mogućnost najbolje bi bilo oko mladog sportaša oformiti tim ljudi koji će imati samo jedan zadatak - sportski uspjeh. Koga briga za njegove osjećaje, želje, mišljenje? Pa što ako se osjeća nevidljivo i usamljeno? Proći će ga to, vi imate veću misiju u planu, dugoročne ciljeve, i na pravom ste putu.

Molim vas, nemojmo sad zaboraviti najkritičniji posao vas kao roditelja: na vama je da zahtijevate izvrsnost i da postavite pred svoje dijete velika očekivanja. Pa tko će mu, ako ne vi, objasniti da se u vrhunskom sportu ništa manje od toga ne tolerira? Prema tome, budite spremni ponuditi mu mnogo kritika i dati mu do znanja da se pogreške neće tolerirati. Ako želi izbjeći vašu ljutnju neće raditi pogreške. Kod kritika budite slikoviti da vas dijete bolje razumije. Tu je dobro koristiti neke od fraza : ''igraš ko' pi...ca'', ''nemaš u sebi kapi krvi'' , ''bojiš se svoje sjene''. Jednostavno...
Pohvale? Pazite se toga! Previše pohvala i tapšanja od vaših će sportaša napraviti slabiće.
Kako bi pravilno izgradili prvaka u vašem sportašu morate ga naučiti da bude izrazito kompetitivan. Morate ga natjerati da shvati da je jedino pobjeda važna i da se jedino to u sportu računa. Nakon toga, ukažite mu i na to da je i pobjeda slaba ako nije savršena. Ne dajte im da troše energiju slaveći pobjede koje nisu savršeno izvedene, u svakom aspektu.
I na kraju, nemojte uopće sumnjati da to što radite nije dobro. Nemojte se previše preispitivati. Pa dijete od 12 - 13 godina zna najbolje što želi biti i raditi u životu. Jednako kao djevojčica koja sa 5 godina želi biti princeza kad odraste. On oduvijek želi biti sportaš i ne treba ga s vremena na vrijeme pitati za alternativu koja ne postoji. Nije problem žrtvovati jedno nebitno kratko životno razdoblje kao što je djetinjstvo da bi poslije uživao u sportskoj slavi.

Ako se pažljivo i dosljedno držite ovih uputa možda ste na pravom putu da vaše dijete postane vrhunski sportaš, a vi ćete biti taj koji će na kraju biti zaslužan za njegov uspjeh.

Valjda ste u svemu ovome uspjeli pronaći i neke mane. Nadam se iskreno da jeste, jer vaše će dijete nakon ovakvog tretmana vjerojatno biti idealan kandidat za intenzivnu i dugotrajnu psihoterapiju. Da ne govorimo o tome da će vaša djeca vrlo vjerojatno zamrziti sport koji treniraju. Ok, možda mislite da to nema veze ukoliko kasnije stvarno postigne vrhunski uspjeh. Da ne govorimo o tome da će dijete vjerojatno na kraju zamrziti i vas i svu vašu pomoć koju ste mu godinama tako nesebično pružali. Nezahvalno, jel da?

 

 

"Neki ljudi vjeruju da je nogomet pitanje života ili smrti. Vrlo sam razočaran sa takvim stavom. Uvjeravam vas da je on puno, puno važniji od toga."

-Bill Shankly, menadžer FC Liverpoola


 

 

Dječji nogomet