Home Vježbe Članci Intervjui Oglasi Nogotenisfacebook

Sedmi je mjesec i ljeto je u punom zamahu. Većina klubova već je završila s godišnjim odmorima i započela pripreme za sljedeću sezonu, dok mi treneri u omladinskim pogonima još uživamo u slobodnom vremenu. Kao i mnogo puta do sada odlučio sam ovo ljeto provesti radno. "Nema odmora dok traje obnova". Spojivši obiteljsku posjetu i mogućnost stjecanja nešto trenerskog iskustva opet sam završio u švicarskom kantonu Ticino, u gradu Lugano, gdje trenutno djeluje član 2. švicarske lige (Challenge League) FC Lugano. Nakon što su prošle sezone završili na drugome mjestu (a samo prvo vodi u rang više) ove

sezone postavljen je najviši cilj- ulazak u Super League. Glavni trener Livio Bordoli i njegov trenerski tim izvanredno su me ugostili i dopustili mi provoditi vrijeme s njima na terenu kao članu stručnog stožera, pa čak i aktivno sudjelovati u treninzima. Nakon 3 tjedna mogu reći da sam bogatiji za jedno veliko novo iskustvo, te se ovim putem zahvaljujem i klubu i trenerima na danoj prilici.

Kanton Ticino i ove sezone ima još jednog drugoligaša. Riječ je o FC Chiassu iz istoimenog grada nedaleko od Lugana. Chiasso je klub za kojega vjerojatno čak ni dosta pratitelja nogometa nikada nije čulo, što se ne bi moglo reći za njihovog trenera. Nakon briljantne karijere u kojoj je nastupao za reprezentaciju Italije, klubove Como, Bari, Juventus, Barcelonu, Milan, te naposljetku Chiasso, Gianluca Zambrotta odlučio je upravo ovdje započeti svoju trenersku karijeru. Čuvši za mogućnost intervjuiranja ovakvog nogometnog velikana za potrebe ove stranice nisam dvojio ni sekunde i zaputio sam se na samu granicu Švicarske i Italije u gradić Chiasso. 

 

 

Odradili ste prvu sezonu kao trener, kakvi su dojmovi, vidite li se u ovom poslu i u daljoj budućnosti?

U Chiasso sam došao prošle sezone kao igrač, no na polusezoni mi je ponuđena pozicija glavnog trenera koju sam odmah prihvatio.  U budućnosti se vidim u ovome, no trenutno razmišljam samo o tome da napravim dobar posao u FC Chiassu.

 

FC Chiasso se prošle sezone borio za ostanak u ligi. Za ovu sezonu doveli ste dosta novih pojačanja, koji su sada ciljevi?

Cilj je i dalje ostanak u ligi, odnosno da ga što prije osiguramo. Ne želimo se dovesti u situaciju da u zadnjim kolima spašavamo cijelu sezonu. Također, moramo izgraditi momčad koja će tek sljedeće sezone moći biti pri vrhu tablice.

 

Kakav stil igre želite nametnuti svojim igračima? Hoćete li težiti ofenzivnoj ili defanzivnoj igri, igrati okomito ili više u širinu i težiti posjedu lopte?

Želim da ova ekipa dobije identitet i postane prepoznatljiva. Ove sezone smo započeli kako smo završili prošlu, u sistemu 4-2-3-1, no kada imamo loptu stojimo u rasporedu 4-4-2. Hoću napraviti dominantnu ekipu u fazi napada koja će moći kontrolirati tok igre kroz posjed lopte. Naravno, bez jednako dobre faze obrane sve ostalo pada u vodu. 

 

Sa stajališta trenera igranje u kojem klubu je na vas imalo najviše utjecaja?

Imao sam sreću da sam igrao u Juveu, Barceloni i Milanu, jednima od najvećih klubova na svijetu. U svakome od njih naučio sam nešto drugo, ali jednako važno. U Italiji se velika pozornost pridaje taktici u fazi obrane. Danas to smatram temeljem svake kvalitetne ekipe. U Barceloni se igralo vrlo ofenzivno i s puno dodavanja. Uvijek se radilo na pronalaženju načina kako doći do protivničkog gola.

 

Tijekom svoje karijere imali ste puno trenera. Koga biste posebno istaknuli?

Trener kod kojega sam najviše napredovao i napravio iskorak u svojoj karijeri bio je Marcello Lippi, koji me trenirao i u Juventusu i u reprezentaciji Italije. Kod njega sam prešao s pozicije ofenzivnog veznog na bočnog braniča, što se pokazalo kao prava pozicija za mene. Imao sam još mnogo dobrih trenera, ali uz njega sam pružao najviše na terenu. Isticao se po svojoj metodologiji treninga i činjenica je da je oduvijek bio trener pobjednik. Veliki je i psiholog, znao je do koje granice se može približiti svojim igračima i iz njih izvući ono najbolje. 

 

Koji je najbolji igrač s kojim ste dijelili svlačionicu?

Posebno pamtim zadnje godine svoje karijere u AC Milanu. Tamo sam igrao s dosta igrača iz talijanske reprezentacije, kao što su Nesta, Gattuso, Maldini, ali najviše bih izdvojio Andreu Pirla. Uvijek je igrao s nevjerojatnom lakoćom, a pritom dominirao na terenu. 

 

Koji je za vas bio najvažniji trenutak u karijeri?

Osvajanje Svjetskog prvenstva 2006. u Njemačkoj. Mislim da je to san svakog nogometaša. 

 

Što je baš te godine prevagnulo u korist Italije?

Na papiru možda nismo bili najjača ekipa na prvenstvu, ali naša snaga bila je u zajedništvu. To je bilo naše pobjedničko oružje.

 

Da li ste pratili Svjetsko prvenstvo u Brazilu? Mislite li da je rano ispadanje Španjolske, Italije, Portugala ili Engleske utjecalo na kvalitetu natjecanja?

Mislim da nije. Neke druge ekipe su se istaknule sa svojim stilovima igre, kao što su Kolumbija, Belgija, Kostarika. Uz malo više sreće neke od njih su mogle još i dalje dogurati. To što su Španjolska, Italija i Portugal ispali može se desiti bilo kome pod pritiskom velikog natjecanja.

 

Što je pošlo po krivu kod Italije?

Teško je reći pošto je gotovo ista ekipa dvije godine ranije na Europskom prvenstvu ostvarila jako dobar rezultat, te godinu prije na Kupu Konfederacija. Također, jako su se dobro pripremili za Brazil. Svjetsko prvenstvo je veliko natjecanje i često sitnice odlučuju.

 

Vidite li se jednoga dana možda na izborničkoj klupi?

Zašto ne... Normalno je da svatko od nas sanja o velikim stvarima. Biti izbornik Italije je velika odgovornost, ali i velika čast.

 

Naravno, prvi cilj je dobar rezultat s Chiassom... 

Naravno, idemo korak po korak.

 

Hvala na vašem vremenu. Želim vam puno sreće i uspjeha u trenerskoj karijeri.

 

 

 

 

 

 

"Neki ljudi vjeruju da je nogomet pitanje života ili smrti. Vrlo sam razočaran sa takvim stavom. Uvjeravam vas da je on puno, puno važniji od toga."

-Bill Shankly, menadžer FC Liverpoola


 

 

Dječji nogomet